Zen i fizika 16: Pesma japanskog samuraja

Posted by Milovan Misho Petković on Mon, Dec 4, 2017
In
Tags

Zen i fizika

Nekad ranije sam naišao kod D.T. Suzukija na prevod pesme nepoznatog japanskog samuraja koju vam ovde prenosim u celini. Iznenađujuće je koliko ova pesma oslikava život ljudi današnjice koji su u potpunosti predani svome radu. Studenti, naučnici, posvećenici umetnosti i drugi u ovim stihovima mogu pronaći sebe, ali onakve kakvim se uglavnom nisu videli. Ovakav fluidan i slobodan način života, bez vezivanja za stvari, ljude, ideje, navike, bez predrasuda, osnova je svakog uspeha.

Zapitajte se koliko je velikih naučnih otkrića, ili značajnih promena u vašem radu i životu bilo rezultat nevezivanja za neka prethodna znanja, autoritete i sl. Poslušajte:

Nemam roditelje; od neba i zemlje stvaram sebi roditelje.

Nemam dom; od pleksus solarisa stvaram svoj dom.

Nemam božansku moć; od čestitosti stvaram svoju božansku moć.

Nemam nikakvih ciljeva; od popustljivosti stvaram svoj cilj.

Nemam magijsku moć; od ličnosti stvaram svoju magijsku moć.

Nemam ni život ni smrt; od A UM stvaram svoj život i smrt.

Nemam telo; od ravnodušnosti stvaram sebi telo.

Nemam oči; od bljeska munje stvaram svoje oči.

Nemam uši; od osećajnosti stvaram svoje uši.

Nemam udove; od pripravnosti stvaram sebi udove.

Nemam pravila; od samo-zaštite stvaram svoje pravilo.

Nemam strategije; od „slobodan da ubije i slobodan da obnovi život“ stvaram moju strategiju.

Nemam planova; od „iskorišćavanja dobre prilike“ stvaram svoje planove.

Nemam čuda; od pravednih zakona stvaram čuda.

Nemam načela; od prilagodljivosti svim prilikama stvaram sebi načela.

Nemam taktiku; od praznine i punoće stvaram svoju taktiku.

Nemam dara; od hitrog uma stvaram svoj dar.

Nemam prijatelja; od mog uma stvaram prijatelja.

Nemam neprijatelja; od nebudnosti stvaram neprijatelja.

Nemam oklop; od dobrote i ispravnosti stvaram sebi oklop.

Nemam zamak; od nepokretnog uma stvaram zamak.

Nemam mač; odsutnost uma jeste moj mač.

DREVNI JAPANSKI SAMURAJ

A sada zamislite da je Ajnštajn pričao: “Imam apsolutni prostor, imam apsolutno vreme, a svetlost mi tera noćni mrak…” Ako ništa drugo, makar bismo verovali da se do zvezda može mnogo brže, ako ne i trenutno, stići.